Kaj vam je bolje?

Slusam Europe mislim od 7/8. razreda, to je bilo mislim pri kraju 2004, tad sam si kupio njihov album 1982 - 2000 do tad sam znao samo za Final Countdown i bila mi je jako fora ta pjesma. Kada sam poslusao album, odusevio sam se. Bilo je pjesama koje su mi se jako malo svidjele, ali i onih koje su me skroz odusevile kao npr. Rock The Night, Cherokee, Superstitous, Ready or Not...
A kako su se bas i te godine ponovno okupili i izdali novi album, pomislio sam da ce biti to odlican album, i iskreno, ostao sam nekako razocaran. Od svih pjesama najbolja mi je Settle For Love, i Reason i Got to Have Faith su mi ok. Ostatak albuma mi je vecinom bezveze.
I onda kad je 2006. dosao Secret Society nisam se bas necem posebnom nadao, tak da se nisam ni previse razocarao. Jer taj album mi je skroz prosijecan. Par pjesama je ok ali nije to nista specijalno. Novi Europe me niti najmanje ne podsjeca na onaj stari. Pa me zanima kakvo vi misljenje imate o tom skroz drukcijem izgledu grupe. I kaj vam se vise svida; ovo sad ili ono od prije?

Ja sam Europe počela slušati kad sam imala 10 godina (prije 20 godina ) i to, slučajno, baš s Out Of This World albumom. Zvuk me oduševio. Oni su me oduševili... Joey-ev glas i sve ostalo. Kasnije sam nabavila i sve stare albume i kupila, naravno i ove nove kad su izašli. Kad sam kupila Start From The Dark bil sam već pomalo "zaboravila" na dobar stari žestoki zvuk (slušala sam neke bezvezne Talijane, zaljubila se i to ). Ne mogu reći da sam se razočarala - zvuk je bio drugačiji - slušala sam ga i slušala i pjesme su fenomenalne: Start From The Dark pjesma mi je gotovo najbolja od svih (ona mi svira na mobitelu), obožavam Flames, Wake Up Call, Spirit Of The Underdog, America, Got to Have Faith, Hero pogotovo. Secret Society mi je ponovo novi viši stupanj u evoluciji benda. Obožavam Getaway Plan, Always The Pretenders, Let The Children Play, Devil Sings The Blues, Love Is Not The Enemy, Mother's Son, Forever Travellling, Brave And Beautiful Soul...
Mislim da je ovo što sviraju sad je pravi, kvalitetni, live rock. Prva dva albuma su mi najsličniji ovima novima i mislim da je to i doprinos Noruma u bendu. Oduševljava me što se svaki instrument može čuti na albumima savršeno, posebno gitara . Pjesme imaju duboka značenja i, kao i sve pjesme od Europe prije, svaka je jako posebna i ima svoju priču (nisu pjesmuljci: "ja volim tebe, ti mene ne..." i tog tipa). Bila sam na 5 live koncerata unazad godinu dana, uključujući i ovaj unplugged u Stockholmu i Dalhallu na otvorenom i moram reći da su sve te pjesme pisane upravo za bend kojem je cilj biti pravi live bend, ići na turneje i svirati. Ja ih, naravno, slušam i u autu, i na mp3 i pod tušem i kad idem spavati... ali pjesme najbolje zvuče live - nisu pisane kao prijašnji sweet metal kako bi bili brzi hitovi i slušali se u dnevnim sobama. Pjesme su odlične, svi članovi benda sviraju fantastično (Ian uvijek ima dva seta bas bubnjeva, Norum je perfekcionist i picajzla sa svojim gitarama , Joey daje sve od sebe kad pjeva...). Nakon što sam bila na prvom njihovom koncertu - za mene više nema drugih bendova - svaki drugi koncert me razočara izvedbom. Mislim, ako taj drugi bend ima neke simpa hitiće onda možeš samo pjevušiti s njima i premještati se s noge na nogu i kukati kako je gužva ili nema zraka - ali kad dođeš na Europe, trese ti se tlo pod nogama, gitara ti teče žilama, cijelim tijelom osjećaš glazbu i stvara jednu tešku ovisnost (takvu da mame putuju u Švedsku dvaput godišnje na koncert a nemaju prebijene kinte )
Da li si pratio Unplugged na netu?
To je tek bila jedna prava profesionalna i iskusna poslastica. Ako nisi gledao, pogledaj i poslušaj. Tamo su pokazali uistinu što mogu i kako im se glazba (pogotovo ova nova) može transformirati u drugačiji zvuk i oblik i kako to može zvučati skladno i fenomenlano.

Natali je napisao/la:

Od tog dana se sve promjenilo.Nisam znala da jedan koncert moze tako utjecati na ljude.Od tog dana sam nabavila sve albume koji su mi falili i mogu reci da me SS album dosta iznenadio(pozitivno).
Mogu reci da su zadnja dva albuma definitivno sasvim nesto drugo od prijasnjih i po meni malo bolji.I kod mene Europe cd-i nisu izasli iz auta i to je sad vec preko godinu dana.Jos uvijek ih slusam rado i poslije ovog koncerta u Svedskoj jedva cekam da opet negdje sviraju jer sam si rekla ma gdje god oni iduci put budu svirali "idem","vozim","letim" (kako god).
"malo" opsirnija prica,danas sam imala vremena .

Super mi je tvoja priča, Natali! Eto, upravo kako sam i ja rekla - odličan live bend. Neopisivi i najbolji live bend.
Ja već letim i vozim, samo što ne plivam i ne ronim (to mi još fali ). Možemo idući put skupa

Moja priča sa Europe nema prijateljski početak Naravno da sam prvi puta za njih čuo tamo 86 kad je izašao TFC. Nisam baš obraćao pažnju na njih jer sam slušao tada ex Yu rock (Dugme, Čorba, Jagode...). Krajem 80tih sam se totalno zapalio za Heavy Metal i počeo svirat gitaru... Eh, sad.... mi žestoki metalci iz tog vremena (znači kraj 80tih i početak 90tih) smo se ismijavali sa bendovima tipa Europe, Bon Jovi i onom mekšom Sweet Metal varijantom. Takve bendove i ljude smo smatrali za curice, pi....ce ,a o frizurama da ne govorim... Jao se ga metalcu ako se saznalo da sluša Sweet Metal, zezanju u školi nije bilo kraja. Da mi je neko rekao da ću slušat Europe 10god poslije bi ga poslo... znate več kamo. I tamo negdje 2000 sam od frenda posudio onaj Best Of 1982 - 1992 i nisam mogao vjerovati kako smo svi tada bili puni predrasuda... , a nabrijani klinci šta ćeš. Stvarno tolko dobrih pjesama koje nisu hitovi ima....
Danas se prepirem sa ljudima koji se još uvijek smiju Europu i pokušavam im objasniti da nisu oni samo TFC i natapirane frizure. Stvarno preme tom bendu postoje nevjerojatno velike predrasude, a to sam siguram jer sam to osjetio na svojopj koži. Nevjerojatna šteta je da danas taj bend djeluje gotovo nezapaženo i nitko osim vjernih fanova nezna da opet sviraju, a novi album je vrhunski... moderna produkcija, žestoke gitare... prepoznatljive Europe melodije... po meni SS je njihov najbolji album.

slušam EUROPE od 1985 mislim kad sam slucajno od jednog kolege dobio lošiji snimak na kazeti WINGS OF TOMORROW i odmah su mi se dopali i tako je pocelo...stari mi je EUROPE bolji ali nisu ni sada loši.

Ja sam ih počela slušat sa The Final Countdown. Ta pjesma je zbilja bila sveprisutna, posebno na talijanskim radio stanicama i top ljestvicama. Meni su bile draže Rock the Night, Cherokee i Ninja. Iza toga je došla Superstitious koja me oduševila, kao i cijeli album. Tek tada sam saznala za njihova prva dva albuma ali sam ih nabavila tek puno kasnije. Prisoners In Paradise mi se čini puno amerikaniziran, ali mi je svejedno drag, posebno naslovna pjesma, Girl From Lebanon, Seventh Sign, Homeland, I'll Cry For You, Till My Heart Beats Down Your Door. U to vrijeme, većinu stvari koje sam znala o njima sam saznala iz beogradskog časopisa ĆAO. Stvorila sam jednu izuzetno pozitivnu sliku o njima. Izgledalo je da su momci skroz ok, da poštuju svoje fanove i ljude s kojima rade i da nisu neke razmažene, divlje rock zvijezde. U njihovim pjesmama me oduševljavala pozitivna energija i Joeyev fantastičan glas. Tijekom pauze stalno sam se nadala da će se ponovo okupit i da ću ih konačno vidit uživo.

Start From The Dark me na prvo slušanje šokirao, ali što sam ga više slušala bio mi je sve draži. Flames mi je najdraža. Jedino mi Song nr 12 nikako nije legla. Secret Society me odmah oduševio. Mislim da im je to najbolji album. Sjajno je vidit kako su se razvijali i usavršavali tokom godina, posebno glede stihova. Ipak mislim da glasovno Joey više ne bi mogao otpjevati pjesme sa The Final Countdown na način na koji ih je onda otpjevao. Mislim da mu je to sada ipak malo previsoko. Svejedno, na Almost Unplugged je pokazao da je jedan od najboljih. Dovoljno je poslušat Since I've Been Loving You. Mogli bi napravit jedan album blues obrada, to im sjajno ide.

Koji mi se Europe više sviđa, onaj prije ili ovaj sada, je pitanje na koje ne mogu dati odgovor. Oba su savršena za vrijeme u kojem su nastali. Fantastično je što idu u korak s vremenom, a opet ostaju svoji. Bilo bi jadno da su nastavili na isti način kao u osamdesetima. Tek tada ih nitko ne bi shvaćao ozbiljno.

Ne mogu reć da za mene postoji samo Europe, da slušam samo njih, pa čak ne mogu reć ni da ih slušam svaki dan, ali su definitivno moj najdraži bend. Bila sam na nekim sjajnim koncertima (Robert Plant, Deep Purple, Lenny Kravitz, Franz Ferdinand, Chris Rea) i uživala u njima, ali Europe je ono što sam čekala 22 godine i konačno dočekala prošlo ljeto u Ascoliju.
Od novog albuma očekujem da bude još bolji od Secret Society, što znači da će bit fantastičan. Jedva čekam da objave koja mjesta će posjetiti na turneji.

Moja prica pocinje kad sam kupio komp PC 98 u 2002 godini. Trada sam i zavrsio prvi razz, i onako ja sam preturao po fajlovima trazio pjesme i nabasao sam za naziv Europe - The Final Countdown, i pustio je, naravno iz prvog puta nis mi nije bilo jasno a mislio sam po nazivu da je to nekakava himna kontinenta europe, ali kad sam je cuo dva i tri pa sest pa deset puta pravo mii se svidjela, a tada nisam znao nista o njima, tek kad sam uveo internet 2003 sam saznao sve o njima i poceo sakupljati njihove albume, cak sam i saznao sve sto me zanimalo o nima i definitovno oni su najblji rock bend ikada, cast >Rolling Stonsima i Metallici ali €urop€ je najbolji. Cijeli zivot ustvari tih 3 godine sam iamo zelju da ih uzivo vidim i imao sam priliku kad su gostovali u Tirani ( nasoj susjednoj Albaniji) 2007 god. ispunio sam i taj san, i bilo je extraaaaa, i dan danas svaki dan preslusam barem 15 njihovim pjesama znam sve svirati na instrumentima sve njihove i znam svaku lyrics i nazive i albume ma svee bio, inf, sta god, danas su mi oni idoli, a to se i pokazalo peije 20 godina u Chileu, Vina del Mar, taj im je koncert bio jedan od najboljih, znaci eto tako vam je isla moja prica €urop€ 4ever!!!!